Površine većine kućanstavakočione čeljusti automobilaimaju tendenciju razvoja hrđe u uobičajenim uvjetima vožnje. To predstavlja uobičajenu fizičku pojavu, a ne grešku u kvaliteti proizvoda i ne bi trebalo izazvati pretjeranu zabrinutost kod vlasnika vozila. Uzroci, zahvaćena mjesta, stupnjevi korozije i praktični učinci hrđe čeljusti slijede jasne obrasce, koji su razrađeni u nastavku.
Što se tiče svojstava materijala, većina kočionih čeljusti za automobile u originalnoj opremi proizvedena je od lijevanog željeza i čelika. Ovi su metali po prirodi osjetljivi na oksidaciju. Iako gotove čeljusti prolaze kroz procese poliranja, bojanja protiv hrđe na visokoj temperaturi i procesa protiv korozije kako bi se formirali zaštitni premazi, takvi premazi nisu trajni. Razgrađuju se postupno tijekom službe. Nakon što se osnovni metal izloži uvjetima okoline, brzo će doći do oksidacije i hrđe. Mali broj nadograđenih čeljusti visokih performansi koristi aluminijsku slitinu s superiornom sposobnošću zaštite od hrđe, no takvi se proizvodi rijetko ugrađuju u vozila masovne proizvodnje.
Uvjeti okoline glavni su čimbenici stvaranja hrđe. Postavljena na unutarnju stranu kotača bez zaštite, čeljust kočnice automobila stalno je izložena korozivnim tvarima. Kiša, jutarnja rosa i vlažan zrak zadržavaju se na vanjskim površinama. Blato poprskano mokrim cestama, sredstva za odmrzavanje i sol za ceste nose snažnu korozivnost i ubrzavaju propadanje boje. Voda zarobljena u otvorima kotača nakon pranja automobila polako se suši. Dugotrajna vlaga napada kutove i pukotine gdje hrđa obično nastaje.
Fizičko trošenje tijekom rada ubrzava otkazivanje premaza i koroziju. Rotirajući kotači podižu pijesak i prašinu koji neprestano udaraju i habaju boju čeljusti. Toplinski ciklusi uzrokovani toplinom kočenja uzrokuju starenje, pucanje i ljuštenje slojeva boje. Kutovi, položaji vijaka i sučelja klinova vodilica gdje je pokrivenost bojom relativno tanka najranija su mjesta oštećenja premaza i naknadne hrđe. Štoviše, vozila koja duže vrijeme miruju imaju slabiju ventilaciju i rasipanje topline u vlažnom okruženju i brže razvijaju hrđu od automobila koji se često voze.
Od vitalne je važnosti razlikovati površinsku površinsku hrđu od dubinske korozije jer se njihove posljedice uvelike razlikuju. Većina vidljive hrđe s kojom se susreću korisnici ostaje na vanjskim površinama gdje se boja otkrhnula. Ne prodire u unutarnje sklopove i ne utječe na klipove, brtvene prstene i klinove. Sposobnost kočenja i sigurnost vožnje ostaju netaknuti, a jednostavno čišćenje može ublažiti površinsku hrđu. Duboka korozija javlja se samo na vozilima koja dugo ne rade, loše održavanim automobilima ili automobilima koji rade u obalnim okruženjima slane magle. Uznapredovala korozija može uzrokovati lijepljenje komponenti i zaglavljivanje pričvršćivača.
Ukratko, manja površinska hrđa na čeljusti kočnice automobila predstavlja neizbježnu normalnu fizičku pojavu u tipičnim radnim okruženjima. Uglavnom utječe na izgled umjesto na funkcionalnost u stvarnom svijetu. Koraci rutinskog održavanja kao što je redovito čišćenje kotača, uklanjanje zaostale vlage nakon pranja i izbjegavanje dugotrajnog vlažnog parkiranja na otvorenom mogu usporiti razvoj hrđe. Zamjena ili posebni popravci općenito nisu potrebni.
